Tomislav2009.10.25 [22:56]
Hvala na tekstu...
O lepoti ovog manastira i okruženja u kome se nalazi pisali su mnogi putopisci i duhovnici. Sklad i lepotu dopunje i sačuvani živopis. Oslikali su ga zografi Jovan i Nikola za samo tri meseca, kako piše iznad vrata u priprati.
Velika srpska pesnikinja Desanka Maksimović zapisala je: ''Srećna sam što sam posetila ovo sveto mesto. kako bih pošla na onaj svet da ovde nisam bila i poklonila se ikonama u ovoj svetinji.
Na sredini manastirske porte je bor koji je zasađen oko 1848. godine, a danas je zaštićen kao spomenik prirode.
Simeon-20092009.10.25 [22:25]
Manastir Pustinja nalazi se u kanjonu reke Jablanice, dvadesetak kilometara od Valjeva, na samom ulazu u Pustinjsku klisuru. Manastirski hram je posvecen Vavedenju Presvete Bogorodice i legenda kaze da je nastao u vreme Srpskog kralja Dragutina u 13. veku. Manastir je u veoma maloj, skrivenoj udolini, sa svih strana okruženoj strmim brdima. Pored srednjevekovnog dela crkve, zidanog od kamena sa krovom od hrastovine, polovinom 19. veka dozidana je priprata, okrečena u belo, na kojoj se nalazi zvonik. Nepristupačnost i skrivenost ovog manastira obezbedila mu je relativno mirnu egzistenciju u vreme turske vladavine, tako da su freske u unutrašnjosti crkve veoma dobro očuvane.
Ne zna se ko je i kada osnovao ovaj manastir. U pisanim dokumentima se postojanje Vavedenjske crkve na ovom mestu prvi put pominje 1572 godine. Narodna legenda iz ovog kraja kaže da su crkve Jovanje, Gračanicu i Pustinju gradila tri brata. Kada su završili gradnju, jedni su drugima počeli da pokazuju šta su napravili. Kada su stigli do Pustinje, zadužbine najmlađeg brata, zadivljeni njenom lepotom, starija braća rekoše: "Zašto i nama ne kaza da i mi sazidamo ovakvu crkvu? Dao Bog da ti pusta ostane!"
Iskopavanja koja su vršena tokom renoviranja hrama, dokazala su da je crkva sazidana na temeljima mnogo starije. Prilikom ovih iskopavanja otkriveni su ostaci temelja i neidentifikovani grob, mnogo stariji od same crkve.
Do crkve se, u stara vremena, moglo stići samo veoma uskom, strmom stazom usečenom u liticu Bele Stene. Godine 1962. probijen je uski asfaltni put od sela Poćuta, koji je danas glavni prilaz manastiru. Uprskos svom nepristupačnom položaju, Turci su više puta uspeli da oštete manastir. Oštećen je 1683. godine kada je tuda prolazila turska vojska u svom pohodu na Beč. Opusteo je za vreme Kočine krajine, kada ga je Bušatli-paša zapalio. Danas je Pustinja aktivan ženski manastir.
Ima mnogo toga opisati o ovom divnom amastiru i naravno ga posetiti.